OUR BLOG

Lorem Ipsum is simply dummy text

Prvi hrvatski tramvaj

29Aug

Tramvaj je električno vozilo za javni prijevoz ljudi. Mali broj gradova u Hrvatskoj može se pohvaliti tramvajskim linijama. Zapravo, samo dva. Osijek i Zagreb. Iako su u prošlosti postojali tramvaji i u Puli, Dubrovniku, Opatiji, Rijeci i Velikoj Gorici. 

Prvi hrvatski tramvaj datira još iz davne 1884. godine, a počeo je prometovati kroz grad Osijek. Tramvaj je u početku bio na konjsku vuču, a postali su elektrificirani tek 1926. godine. 
No, prvi javni gradski prijevoz putnika u gradu Osijeku bio je organiziran 1879. godine konjskim omnibusima. Linija kojom se omnibus kretao obuhvaćala je područje od Gornjeg do Donjeg grada, preko Tvrđe. Konjski omnibusi bila su kola zatvorena zbog sigurnosti. Nije se vozilo desnom, već lijevom stranom ulice. S obzirom na to da u to vrijeme nije bilo asfaltiranih i popločanih cesta, postojala je propisana dozvoljena brzina kojom se omnibus mogao kretati i to za svako godišnje doba drukčija. Naravno da se u različitim dijelovima grada vozilo brže odnosno sporije. Kočijaši su bili iskusni majstori u svome poslu. Ne samo da su imali dobre vještine snalaženja u prometu već su izvrsno poznavali sve osječke ulice kojima se kretao. Svaki su dan omnibusi imali po dva sata pauze kako bi kočijaši nahranili konje. 

Već 1883. godine, pod utjecajem snažnog gospodarskog razvoja grada, nastala je potreba za masovniji gradski prijevoz putnika. Iz tog razloga sklopljen je ugovor za konjsku željeznicu o uvođenju konjskog tramvaja. Prvi osječki konjski tramvaj, na ponos svih Osječana, pušten je u promet 10. rujna 1884. godine. Ovo je ujedno značilo i to da je Osijek bio prvi grad u Hrvatskoj u kojem je uveden tramvajski promet. Možete misliti kolika je navala bila tih dana za vožnju u tada najmodernijem javnom prijevoznom sredstvu koji je imao samo 16 sjedala. 

Uvijek prisutna industrijalizacija i modernizacija iziskivala je promjene u javnom prijevozu putnika. 1898. godine predao se zahtjev o prijelazu tramvaja na električni pogon, izgradnji električne centrale te elektrifikaciji grada. Ipak, to se nije ostvarilo sve do 1926. godine. Bez obzira na to, postojali su brojni sporovi  između Gradskog poglavarstva i Dioničkog društva. Ipak, završna faza pregovora o elektrifikaciji grada počela je 1914. godine. Tijekom godina koje su uslijedile, godine rata, javio se problem nestašice ljudi, hrane, ali i konja. Samim time prestalo je s ulaganjem u održavanje konjskih tramvaja i pripadajuće željeznice. Sve se napokon sredilo 12 godina kasnije, kada je pušten u promet osječki tramvaj na električni pogon. 

Razvojem i napretkom grada, s ondašnje dvije tramvajske linije, Osijek je proširio mrežu svojih tračnica te spojio grad s prigradskim naseljem Višnjevac. Osim toga, kao proširenje postojeće tramvajske Trg A. Starčevića – Kolodvor – Trg A. Starčevića, nastala je nova tramvajska linija koja od Mačkamame na Bosutskom naselju nastavlja skroz uz nekadašnji Mercator te izbija prema Divaltovoj ulici. 
Nemojte misliti kako su danas stari elektrificirani osječki tramvaji samo dio gradske povijesti. U čast 130. godišnjice prvog konjskog tramvaja, postavljena je izložba u Muzeju Slavonije, a kada su neka posebna događanja u gradu, stari je tramvaj, na radost mladih i starih, opet na tračnicama.

LEAVE A COMMENT